OTROV ILI LIJEK: Što je prava istina o sjemenkama jabuke? Jesu li opasne po život?

Jabuke mogu dati našem tijelu mnoge (neki tvrde sve!) potrebne vitamine i minerale. Zato nije čudo da drevna narodna mudrost kaže da osoba koja je svakodnevno jede barem dvije jabuke, nikada neće trebati liječnika.

Manje je poznato da sjemenke jabuka sadrži veliku količinu joda, tako da bi 5-6 jabučnih zrna u potpunosti moglo zadovoljiti dnevne potrebe organizma za jodom.

Međutim, mnogi tvrde da to nikako nije dobar način opskrbe organizma jodom zato što su sjemenke jabuke – otrovne!

Koštice jabuka sadrže spoj zvan amigdalin koji sadrže i bademi, koštite breskve, trešnje i marelice

Amigdalin se, navodno, ako dospije u probavni trakt, raspada u hidrogen cijanid koji je otrovan, pa čak i smrtonosan u većim dozama.

Naime, cijanid je poznat otrov koji remeti dolazak kisika u stanice, te može dovesti do smrti u kratkom roku, pri konzumiranju veće doze.

Unos 0,5-3,5 mg po kilogramu tjelesne težine može uzrokovati trovanje, komu, paralizu, otkazivanje srca i pluća, pa i smrt. Za odraslu osobu težine 81 kg to iznosi 41-286 mg cijanida.

Manje količine cijanida mogu uzrokovati glavobolje, mučnine, povraćanje, slabost i zbunjenost. Zbog manje težine djeca su pod većim rizikom da se otruju cijanidom.

Jedan gram zdrobljenih i prožvakanih sjemenki jabuke može ispustiti 0,06-0,24 mg cijanida. Da bi posljedice njihove konzumacije bile fatalne ili izazvale negativnu reakciju našeg organizma, trebalo bi da pojedemo dvije šalice sjemenki.

A to znači da sjemenke jabuke ipak nisu loš izbor za unos joda u organizam, budući da se dnevnu doza joda nalazi u samo sedam sjemenki.

Pri tome treba znati da ni jod, ni cijanid neće dospjeti u organizam ako jednostavno progutamo koštice jabuke. Naime, sjemenke su vanjskim slojem zaštićene od probavnih sokova, te zato mogu neoštećene proći kroz probavni trakt. Prema tome, da bi opskrbili organizam jodom ili se otrovali cijanidom, treba konzumirati zdrobljene (samljevene) koštice!